Mreža podrške inkluzivnom obrazovanju (MIO) je osnovana septembra 2010. godine od strane Ministarstva prosvete (nauke i tehnološkog razvoja). Nastala je kao odgovor na potrebe obrazovno-vaspitnih ustanova za dodatnom podrškom u razvijanju prakse dostupnog, kvalitetnog i pravednog obrazovanja za svako dete, sa posebnom pažnjom i brigom za decu iz osetljivih društvenih grupa. Mreža je razvijena kroz aktivnosti DILS projekta Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije i predstavlja značajan oslonac u implementaciji Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja.
Da bi se inkluzivno obrazovanje učinilo održivim i dalje unapređivalo, na samom početku je bilo važno obezbediti stručnjake različitih profila i praktičare za savetodavni i supervizijski rad sa obrazovnim ustanovama u oblasti inkluzivnog obrazovanja. Upravo ovu ulogu je preuzela Mreža podrške inkluzivnom obrazovanju. Kako bi bila dostupna korisnicima, Mreža podrške inkluzivnom obrazovanju je postavljena tako da pokriva čitavu teritoriju Republike Srbije – regionalne mreže organizovane su na nivou svake školske uprave.
OpširnijeMreža podrške inkluzivnom obrazovanju prepoznata je kao snaga u razvoju inkluzivne obrazovne politike i prakse. Mreža ima kontinuiranu, efikasnu i kvalitetnu saradnju sa Projektom DILS Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, Zaštitnikom građana, Pokrajinskim ombudsmanom, Odborom za prava deteta Narodne skupštine, Zavodom za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja i Zavodom za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja, organizacijama civilnog društva.
OpširnijePružanje podrške ustanovama i pojedincima obuhvata:
Na osnovu analiza realizovanih poseta ustanovama, najčešće situacije u kojima se traži podrška MIO jesu situacije u kojima postoji potreba za podrškom nastavnicima i školi u pedagoškom radu sa učenikom, izradi IOP-a i prepoznavanju i primeni strategija prilagođavanja nastave i učenja, situacije u kojima dolazi do kršenja prava deteta i postoji nesklad u shvatanju potrebne podrške detetu između škole i roditelja, situacije u kojima je potrebna podrška pri prelasku deteta sa jednog obrazovnog nivoa na drugi.
Najčešći oblici rada članova MIO pri posetama i u komunikaciji sa ustanovama jesu – individualni i zajednički razgovori sa direktorima, stručnim saradnicima, članovima stručnih timova za inkluzivno obrazovanje i timova za pružanje dodatne podrške, roditeljima, učenicima, (informisanje i davanje uputstava o postupanju u konkretnim situacijama), posete časovima i vannastavnim aktivnostima po dogovoru sa predstavnicima škola, obilasci školske zgrade, učešće na roditeljskim sastancima, sastancima timova, veća, uvid u dokumentaciju, učeničke produkte.
Najčešće vrste podrške koju pružaju članovi MIO jesu – davanje uputstava i objašnjenja školskim kolektivima i roditeljima kako da razviju uspešnu inkluzivnu praksu, upoznavanje sa zakonskom regulativom, pružanje podrške u razvoju podržavajućeg školskog okruženja i u neposrednom pedagoškom radu sa detetom, pružanje podrške u donošenju odluke o obrazovanju deteta, posredovanje u izgradnji odnosa poverenja između škole i roditelja.
Inkluzivno obrazovanje i individualni obrazovni plan, kat. br. 178